Kritièka analiza politièkih bespuæa Bosne i Hercegovine

Prijedlog i zahtjev uvrijedjenog, razocaranog i buntovnog Ivana Muse, predsjednika HKDU-a, prezentiran u Vecernjem listu - da se Hrvati nasumce izdvoje iz Federacije, odlukom iznova sazvanog Hrvatskog narodnog sabora - u svim glavnim aspektima je vise nego sporan. Naravno da je „dekonstituiranje hrvatskog naroda" od Daytona do danas u svojoj kriticnoj fazi, i naravno da je zakljucak Vijeca za provedbu mira  za Hrvate trenutacni poraz, ali -  sa samo malo vise politcke pronicljivosti moze postati jasno da je upravo nesazreli koncept proslog Hrvatskog narodnog sabora umnogome tom teskom stanju kumovao, a jasno moze biti i to da je Vijece u Bruxellesu sentimentalno reagiralo na kosovsku zalopojku i vrhunski politicki teatar srpskih kolora.

     Kresevska deklaracija kao izraz „nakon dugog vremena" postignutog jedinstva hrvatskih stranaka ne moze biti ovim „udaren", tj. porazen, samo zato sto nije u prvom naletu prihvacen. Jedinstvo hrvatskih stemljenja mora u kriticnim vremenima biti moralna obaveza svih politicara, jasna je nedavna poruka Biskupske konferencije.  Medjunarodni mocnici koje se u medjuvemenu zainteresiralo za novi savezni demokratski ustav ostaju i dalje katalizatori ciljane reforme, sve do ulaska BiH u Europsku uniju, a i poslije toga. Zato je nerazumljiv poziv celnika HKDU-a  predsjednicima dvaju HDZ-a da povuku svoje potpise s Mostarske deklaracije o reformi policije -  i tako torpediraju sporazum s Europskom unijom; navodno nas nasa kooperativnost „vodi u propast".

Europa nas zeli konstruktive i ujedinjene

Europski putevi zasigurno se ne trasiraju uzarenim glavama, niti ishitrenim potezima; reaktiviranje Hrvatskog narodnog sabora (kako to i Croatia Libertas postulira), je potkopavanje europskih ustavnih postavki,  i ne moze se ozakoniti bez Federalnog  parlamenta ili „dogovora narodâ". Po vazecem (?)  bh Ustavu: (Kantonalne vlasti; clanak 3.) Hrvati imaju pravo, kao i Bosnjaci, osnovati vijece hrvatskih kantona „ u cilju uskladbe politike i djelatnosti" od zajednickog interesa  -   i biti savjetodavno tijelo Zastupnicima u Domu naroda. Nista ne smeta dakle da se iz kantonalnih skupstina reprezentativna trecina delegira u koordinaciono tijelo: Vijece hrvatskih kantona, ciji bi prvenstveni zadatak mogao biti kulturno, skolsko i gopodarsko ujedinjavanje neucinkovite i preobimne administracije, poboljsanje kulturne i obrazovne ponude, kao i izrazita financijska usteda.

      Koordinaciono Vijece hrvatskih kantona crpilo bi svoju ucinkovitost iz koalicijskih namjera hrvatskih stranaka i pripremalo bi na federalnom nivou spajanje srodnih kantona (zakonskim putem) u siru uspjesniju zajednicu. Kantoni danas, kako su u Ustavu zacrtani, nemaju svoju  povijesnu osnovu, niti su direktni cimbenici definirane Federacije, kao sto je to slucaj u drugim federalnim drzavama, npr. Svicarskoj, Njemackoj, Austriji...

Nikakvom uspaljenoscu, nego, konstruktivnim konceptom i strpljivom suradnjom  moze se pospjesiti proces neminovnog ujedinjavanja  hrvatskih prostora u sutrasnju provinciju europske kulture. Za takav projekt neophodna je mudrost domacih politicara, kao i pridobivanje mocnih svjetskih saveznika.