Postovani gospodine Dodik,

Ovo iznova prijelomno vrijeme politickih rjesenja obavezuje me na ovo javljanje Vama, gospodine Dodik,  na kojem lezi ogroman teret drzavotvornih odluka za tesko-rjesivi prostor zapadnog Balkana. Moj e-mail i prijedlog savezne drzave BiH po uzoru na Svajcarsku, vjerovatno Vam nisu proslijedili, a clanak iz Vecernjeg lista, Sl. Bosne ili banjlukalive.com/RS, o kojem ste vjerovatno obavijesteni, je prekratak da bi mogao dovoljno ubijediti u prednosti tog ustavnog modela za sva tri naroda. (Za informaciju: prijedlog novog ustroja BiH  je u medjuvremenu poslan svim vaznijim politickim duznosnicima koji obecavaju demokraticni nacin djelovanja  - i vec je izazvao veliki interes.)

Ofanziva medjunarodnih i „domacih" politickih faktora na „svako blokiranje reformi" ukazuje na prijelomnost  trenutka  -   i zahtijeva kompletnu koncepciju o rijesenju nacionalnog pitanja narodâ BiH. Kao sto se dovoljno vidjelo: Ustav daytonske BiH, kao i njenih entiteta, nikada nisu stvarno zakonski zazivjeli; entiteticnost Republike Srpske kao i konstitutivnost Hrvata u Federaciji, gube se nepovratno u maglama  politickog  (ne)razumijevnja. Rjesenja koja su vec odradjena: zajednicka (savezna) carina, vojska i  drzavna informativna sluzba su rjesenja svake dobro funkcionirajuce federalne drzave, ali sluzba za civilne poslove (policija) ima itekako razloga ostati kao samostalna na srednjem nivou (kantonalnom - tj, RS),  kao i toliko drugih ovlasti i obaveza. Na osnovu svajcarskog (a i drugih) iskustava  -  kao sto sam prezentirao u svom clanku  -  svakog od tri naroda u BiH sljeduje istonacionalna federalna jedinica (po mogucnosti) - sa ovlastima jednog  super funkcionirajuceg svajcarskog kantona -  kao zajednice opstina koje se odluce da konstituje taj kanton. Po svim politoloskim analizama to je maksimum koji moze zahtijevati jedan narod u saveznoj drzavi -  sposobnoj za Evropsku uniju, a ujedno i minimum jednog samosvjesnog naroda kao sto su Srbi ( a i Hrvati)  u BiH.

Od izuzetne je vaznosti:  iz defenzive  prijeci u ofanzivu ponudbenog koncepta; i definisati tacku od koje se ne moze ici dalje. Kao dobar primjer moze Vam posluziti svakako moj razradjeni koncept tipa svajcarskih kantona, kojega mogu samo negirati politicari uskih vidika ili zamagljenih zahtjeva .

Gospodine Dodik,  na Vama je veliko breme istorijske odgovornosti za stvarnu federalizaciju prostora BiH,  i stvaranja ustava koji ce moci postati svetinja svima, a prije svega manjim narodima u bih zajednici. Ima li veceg politickog cilja, od realne - od sveg demokratskog svijeta akceptirane - zajednice srpskih opstina, (a i hrvatskih i bosnjackih); sa ovlastima zakonodavne, sudske i izvrsne vlasti. Ako se neki prostori referendumski odluce za drugi kanton, to ne moze nikome biti steta, nego samo dobitak: zar nije solidarnost slicno-misljenih gradjana zalog prosperiteta jedne zajednice, a animozitet samo blokada u sistemu? Evropa nas hoce kulturno samosvjesne  -  i unutra medjusobno razjasnjene.

Funkcionerima medjunarodne zajednice itekako mora biti jasno da nema drzavne zajednice BiH, bez dogovora narodâ, tj. bez jasno koncipirane savezne drzave u kojoj ce  biti „svako na svome" i u kojoj ce svi biti oslobodjeni straha od manipulacija i nadglasavanja. To sam u direktnim pismima  pokusao objasniti i gospodi:  Tihicu, Schwarz-Schillingu, Schmunku, McElhaneyu i dr.

Vjerujem da su Vas s razlogom proglasili  licnoscu godine, a da se na tome nece stati. Moj prijedlog buduceg sastava savezne drzave BiH saljem Vam u prilogu.

Prijateljski pozdrav.

Zeljko Vukic

26. 06. 2007.