|
 Kriticka analiza listopadskih izbora u BiH
Mr. sc. ŽELJKO VUKIC
Listopadski bh izbori za
saveznu (državnu) i srednju (entitetsku i
kantonalnu) razinu sigurno neæe veæini puèana tro-nacionalne državne
tvorbe
donijeti „revolucionalne promjene“, ali su idealna prilika da se
najmanjem
federalnom èlanu (Hrvatima) konaèno zakopa nacionalna ravnopravnost.
Dugo
najavljivana „svehrvatska koalicija“, iznovno „aktiviranje“ Kreševske èestorke,
butmirsko „zajednièko“ nastupanje hrvatskog dvojca, kao i svekolika
„dogovaranja“ oko zajednièkog kandidata za hrvatskog èlana Predsjedništva
iskazala su se kao najobiènija tragièna farsa u kojoj logièni slijed zbivanja
vodi temeljni narod stare kraljevine Kotromaniæa u stvarnu marginalizaciju i
potlaèenost. Nadolazeæa ustavna reforma, kao moguænost preokreta u
hrvatskom nacionalnom pitanju (kao i svih ovih zadnjih godina), ignorirat æe
državnu asimetriènost i obespravljenost najmanjeg, jer æe ju provoditi
najvažnije državne institucije bez hrvatskih predstavnika (ili s vrlo
malo njih). Meðunarodni èimbenici, bez stvarnih i jasnih interesa podržavat ce
jaèe.
Kapitalno važna državna institucija (gdje još uvijek Hrvati,
kao najmanji federalni èlan, imaju pisano pravo veta) Predsjedništvo BiH,
sa svojim velikim ovlastima, je zato najesen kljuèna borbena platforma spasa
hrvatskih interesa, i svako ponovno igranje s hrvatskim predsjednièkim mjestom
je igranje s hrvatskim nacionalnim opstankom.
Po Ustavu BiH
Predsjednistvo je nadležno za:
voðenje vanjske politike, imenovanje
ambasadora, predstavljanje Bosne i Hercegovine u meðunarodnim i europskim
organizacijama, voðenje pregovora za zakljuèenje meðunarodnih ugovora,
ratificiranje takvih ugovora, izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine,
predlaganje godišnjeg budžeta…
Predsjedništvo je troèlano (iz svakog
naroda po predstavnik) i sve svoje odluke donosi konsezusom. Ako do konsenszusa
nije moguce doæi, onda odluku mogu usvojiti dva èlana. „Èlan Predsjedništva koji
se ne slaže sa odlukom, može odluku Predsjedništva proglasiti destruktivnom po
vitalni nacionalni interes entiteta za teritoriju za koju je izabran… Takva
odluka æe biti odmah upuæena Narodnoj skupštini Republike Srpske, ukoliko je tu
izjavu dao èlan sa te teritorije; bosnjaèkim delegatima u Domu naroda
Federacije, ukoliko je takvu izjavu dao bosnjaèki èlan; ili hrvatskim
delegatima u istom tijelu, ukoliko je tu izjavu dao hrvatski èlan. (Ustav
BiH, V 2.) (Naglašeno Z.V.)
Po svakoj politološkoj logici bosnjaèki èlan
je bosnjaèki predstavnik, srpski èlan je srpski predstavnik… kao što je i
hrvatski èlan Predsjednistva - predstavnik Hrvata… od Hrvata izabran… za
hrvatsko pitanje maksimalno angažiran… Hrvatima odgovoran… - pa bio to Eskim …
ili Finci…
Prošli izbori su Hrvatima iznjedrili kukavièje jaje;
ustolièili promašenog (oktroiranog) Hrvata Komšiæa i tako naredali toliko važnih
promašenih godina. Njegov uèinak za Hrvate je više nego poražavajuæi: hrvatsko
pitanje nije dospjelo u niti jednu znaèajnu svjetsku politièku kuhinju; pompezno
najavljivani Butmirski sastanak se ispostavio kao komedia del arte. Umjesto da
kao najviši hrvatski prestavnik inicira i koordinira svehrvatski savjet za
promjenu ustava i da se izbori za simetriènu tro-nacionalnu državu,
on negira uopæe i postojanje hrvatskog problema. Za njega nacije u BiH i ne
postoje, nego su svi „ravnopravni, jednaki, isti“, „imaju ista prava i obaveze“,
kao što to na sva usta propagiraju bošnjacki unitaristi. Zato nije èudo da je
Komšiæ u veæinski bošnjaèkoj Federaciji „veæ èetvrtu godinu za redom popularniji
od svih svojih protukandidata zajedno“. (Agencija Ipsos) Èak i svaki èetvrti
Hrvat ima o njemu pozitivno mišljenje.
116.000 glasova na prošlim
izborima su samo uvod u sjajnu „svebosansku“ karijeru ovog jugokomunistièkog
pravnika, kojemu je sve hrvatsko strano osim najeminentnije hrvatske
fotelje…
Kolikogod protukandidat Raguž (HDZ 1990 – HSP)
talentirano i iskreno prezentirao svoj program za „pravednim rješenjem hrvatskog
pitanja“ i „europskom perspektivom BiH“, kolikogod najavljivao da æe imati
„snažnu hrvatsku, ali i europsku i bosanskohercegovaèku potporu“, šanse su mu u
ovakvoj konstelaciji još samo teoretske naravi. Svega toga svjestan (zbog silnog
rasipanje hrvatskih glasova), Raguž govori o „malom pomaku“ za hrvatsku stvar:
“Ja sam otvoren za razgovore… Koalicija je spremna dati podršku traženju
optimalnih rješenja, kako bi se smanjilo rasipanje glasova.“
Takoðer su i
samo teoretske naravi izgledi atraktivne, prve politièke žene Hrvata u BiH,
Borjane Krišto, politièara s razraðenom koncepcijom i dokazanom
angažiranošÃ¦u za hrvatsku stvar. Svesrdna podrška najjaèe hrvatske stranke HDZ
BiH, kao i aranžirani glasovi iz drugih nacija, iskazat æe se u listopadu
stvarno nedostatnim; i samo æe jos dodatno otkriti nerealistiène vizije
stranaèkih savjetnika.
Dokle se god èlanovi predsjednistva biraju po
ovom, Hrvatima nenaklonjenom Ustavu, gdje se ne broje glasovi za hrvatskog èlana
u hrvatskim opæinama, a glasovi bošnjaèkog èlana u bošnjaèkim opæinama, i dokle
god tu nepravdu hrvatske stranke „ležerno“ prihvaæaju, „pobuna naroda“ - kao
najsvetije demokratsko pravo svih vremena - je više nego nevjerojatna. („Pobuna
naroda“ je vjerojatna samo ako postoji bar minimum u dogovoru glavnih politièkih
stranaka oko najosnovnijeg nacionalnog pitanja: pitanja opstanka i pitanja
ravnopravnosti…)
Je li moguce doci do tog minimuma?
I kako?
I
što onda?
Ako se na bilo koji naèin taj minimum u meðuvremenu i ostvari,
imat æe smisla (i najvjerojatnije æe postati narodna nužda) demokratska
„pobuna (obespravljenog) naroda“ (u vidu kompletnog štrajka, bojkota svih
državnih razina, svijeæa, križnih puteva…), koja že kao maè visiti nad èvorom
nepravde: da èak i stvarno jedinog hrvatskog kandidata „pobijedi“ nehrvat - s
nehrvatskim glasovima… i prezentira sebe kao legitimnog predstavnika
Hrvata…
Povijesnost dogovora - predsjednièkih kandidata: Krišto –
Raguž
Dosadašnja kao i sadašnja rascijepanost hrvatske politike na
nižim državnim razinama najèešÃ¦e je bivala i biva znak stvarnog sazrijevanja
hrvatskog demokratskog korpusa, zakapajuæi jednom zasvagda jednostranaèje i
jednoumlje…
Sasma drukèije je stanje na saveznoj razini, gdje je sve
oèitije bespuæe i strmoglav hrvatske „konstruktivnosti“. Daytonska federacija
postaje u meðuvremenu sve više formula za brisanjem hrvatske nacije koja je
odluèujuæe odglasovala meðunarodno priznatu bh državu i u kljuènim povijesnim
potezima spasila najbrojniju bošnjaèku naciju. Za neoprostivu žalost je zato
propuštanje povijesne prilike spasavanja nacionalnog prava najmanjeg,
a za opstojnost države najbitnijeg saveznog èimbenika, (ne)dogovorom dvaju
najperspektivnijih hrvatskh politièara – kandidatâ za hrvatskog èlana
predsjednika: Borjane Krišto i Martina Raguža u stilu: - Barak Obama – Hilari
Clinton.
Iskreni dogovor buduæih nositelja hrvatskog pitanja (kojeg bi
,naravno, iskreno podržalo stranaèko zaleðe, bar na saveznoj razini) imao bi
svekoliku hrvatsku podrsku: i puèana, i intelektualaca, i duhovnjaka… Hrvatski
duet za dvije najznaèajnije hrvatske funkcije (èlan Predsjednistva BiH i
Predsjedavajuæi savjeta za reformu Ustava) uspio bi konaèno vratiti hrvatskom
puku vjeru u bolje sutra, vjeru u povratak, vjeru u stvarnu pobjedu hrvatskog
kandidata… i vjeru - da Hrvate nikada nitko nece stvarno istjerati iz njihovih
povijesnih ognjišta…
Mr. sc. Željko Vukiæ,
12.07.2010
Ilustracija: Perica Mišiæ
|
