Jedan egocentrièni, narcisoidni i samozaljubljeni fratuljak, inaèe sklon medijskom eksponiranju, postrojio je njemu ne simpatiène hrvatske sudionike banjaluèkog skupa, a onda ih je redom popljuvao bez da je argumentirano osporio makar jednu reèenicu koju su izustili od njega popljuvani Hrvati. Oèito, intelektualnoj i moralnoj ra(ni)zini fratuljka nije važan sadržaj izreèenog veæ iz èijih usta dolazi izjava. Nema on vremena za konstruktivnu kritiku jer mu veæinu vremena oduzima fotoshooting. Ili pozira na leðima usred cvijeæa na nekom brežuljku ili po uzoru na Pamelu Anderson na plažama Jadrana koketno istièe svoje duge noge. Ipak, kad ne pozira, fratuljak radije glumi nevinu i naivnu Snjeguljicu kojoj se iz politièkoklerikalne sekte u pravilu lojalno pridružuje i sedam daidžanskih patuljaka.

S obzirom na odabir onih na koje su se daidĹľe okomili stièe se dojama da su ovi fotomodeli umjesto nogu depilirala svoju pamet. Znaju sve o davnoj NDH, „fašisti“ Stepincu i još goroj Katolièkoj crkvi, ali friške èinjenice se nikako ne mogu sjetiti. Haman su namah zaboravili pljujnuti i neku svoju subraæu iz HNV-a koji su takoĂ°er nazoèili skupu u Banjaluci?! Jedno je sigurno; ili je u pitanju kratka pamet ili licemjerje. Treæeg nema.

Jedan od popljuvanih je i mr. soc. Ĺ˝eljko Vukiæ. S obzirom da Ĺ˝. Vukiæ u svojem banjaluèkom izlaganju nije nikoga napadao, veæ je naprotiv ponudio pregršt kvalitetnih rješenja, ostaje tajna što je izazvalo pristeve na oblinama Pamele Anderson?! Osim ako je istoèni grijeh i samo sudjelovanje na jednom skupu u Banjaluci. Kako bi javnost sama prosudila, i presudila, slijedi cjeloviti tekst kojeg je mr. soc. Ĺ˝eljko Vukiæ izloĹľio u Banjaluci na znanstvenom skupu „Hrvati u BiH danas“.

_____________

GRA�ANI BIRAJU NOVI USTAV BIH

Kratka politološka analiza i prijedlog drĹľavnog ustroja

Mr. sc. Željko Vukiæ

Analiza oktroirane demokracije u najproblematiènijoj zemlji u Europi

Glavna nit u teško preglednom mnoštvu znanstenih i politièkih analiza drĹľavne tvorbe Bosne i Hercegovine, je teza o slaboj i nemoguæoj (propaloj) drĹľavi (i demokraciji) - iz jednostavnog razloga jer „ne postoji temeljni konsenzus konstitutivnih etnièkih skupina o drĹľavnoj zajednici“ - a kojega moĹľda „nije moguæe ni stvoriti“ (Kasapoviæ,2005/15)[1]. U posljednje vrijeme - ne samo „siromaštvo, nezaposlenost i društvena nebriga o socijalno ugroĹľenim, karakteriziraju bosansko-hercegovaèko društvo“ - nego i porast svih vrsta kriminala, mita i korupcije uèvršĂ¦uju BiH na skoro sam vrh ljestvice goruæih meĂ°unarodnih problema. MeĂ°utim, za razliku od drugih „slabih i propalih drĹľava: Somalije, Haitija, Ruande, Konga, Istoènog Timora“ i dr, politièko nedonošĂ¨e – DrĹľava Bosna i Hercegovina – kreirana je prije petnaestak godina u kuhinjama velikih sila (prije svega amerièke administracije i Kontakt grupe) upravljana i „doraĂ°ivana“ od Visokih predstavnika kao meĂ°unardni protektorat. Suodgovornost svjetskih politièkih èimbenika koji nisu razumjeli ili su pogrešno razumljeli jedan od najkrvavijih ratova novije povijesti vodjen tlu BiH, postaje sve vise sekundaran, imajuæi na umu sadasnju nesreæu i siromaštvo triju satjeranih naroda u „ludjaèku košulju“ daytonske nefunkcionirajuæe drĹľave.

Daytonski mirovni sporazum, kao genijalni zahvat amerièkog Pregovaraèkog tima na èelu s Richard Holbrookeom, okonèao je rat i masovno ubijanje civila, i u muènom kompromisu smrtno zaraæenih strana, iznjedrio komplicirani Ustav za BiH. Istovremeno je definitivno koncipirao vec dogovorenu Federaciju Muslimana i Hrvata, i zatim je uklopio u konfederaciju s Republikom Srpskom.

Znanstvenoteorijska argumentacija za moguænost jedne takove drĹľavne tvorbe, poznata u politologiji kao Teorija konsocijacije - (svojevrsna kombinacija grupnih demokratskih participacija i elitisticke teorije) - Nizozemaca Arenda Lijpharta[2], predvidjala je razne „konsocijacijske aranĹľmane“ medju politièkim elitama, koji su Bosnu i Hercegovinu trebali dovesti do demokratske i ekonomski zdrave drĹľave. Petnaest godina kasnije Federacija je gospodarski u kolapsu, drĹľavni proraèun pred slomom, kantoni ne funkciniraju, socijalni nemiri su u razbuktavanju, a Republika Srpska tone u „secesionizam“. I to sve - usprkos „upornom“ bdjenju svih Visokih predstavnika (od 1998. s vrlo velikim „bonskim ovlastima“), milijardama medjunarodne financijske pomoæi, kao i mnoštvu strucnih savjetodavnih èimbenika koji su preplavili zemlju i aktivno se ukljuèili u diskurzivni rat za ispravnu implementaciju daytonskih odluka.

Konsocijacija i(li) federalizam?

Više je nego zaèudno da je krupnu politološku dilemu – novi ustroj rascijepane „zemlje“ bh naziva – amerièka administracija pokušala riješiti manjkom klasiène federativnosti i participacije, a obiljem konsocijacijskih aranĹľmana, ignorirajuæi tako svoja vlastita dragocijena povijesna iskustva.

Koncipirati BiH kao konfederalnu (dvoentitetsku) drĹľavu neravnopravnih èlanica, a sloviti svoju (amerièku) demokraciju kao svijetli primjer ravnopravnosti svih èlanica u federaciji, tesko je razumjeti i jos teze znanstveno opravdati.. Kome je više nego njima poznata vaĹľnost pobjede federalista nad konfederalistima u amerièkom gradjanskom ratu - kada su definitivno, za današnju super silu, uèvršĂ¦eni temelji snaĹľnoj demokraciji i funkcionalnoj saveznoj drĹľavi?[3] Pored podjele vlasti na egzekutivu i legislativu, tada je u SAD-u potvrdjen klasièni federalistièki zahvat - vertikalne podjele vlasti izmedju saveza i federalnih èlanica; sto je bilo (a i danas je) od enormne vaĹľnosti za funkcioniranje svakog kompleksnog politickog sustava (van Beyme,2007/41).

Takodjer i kreatori povijesnog švicarskog Ustava su 1848. (po uzoru na amerièki Ustav)[4] kreirali klasièni federalni sustav jednakopravnih èlanica (kantona) i uveli ravnopravni dvodomni parlament, nadilazeæi tako nefunkcionalni asimetrièni konfederalizam, a kombinirajuci ga s vlastitom, povijesno dokazanom participacijom gradjana, èime su stvorili temelje najuspješnijeg europskog društva.

Amerièko ustavno naèelo - da svaka nova èlanica u federaciji ima jednaka prava s ostalima – (od enormne vaĹľnosti za drĹľavnu stabilnost), potpuno je ignorirano u koncipiranju drĹľavne tvorbe BiH, i najmanjoj èlanici - Hrvatskoj republici Herceg-Bosni - dodijeljena marginalna uloga u kompliciranoj (od Muslimana dominiranoj) Federaciji, a srpska èlanica - Republika Srpska - uzdignuta je na „pijedestal“ entiteta (drĹľave u drĹľavi).

Analizom temeljnih zakona daytonske BiH moĹľe se uoèiti mnoštvo politoloških rješenja - tipiènih za teoriju konsocijacijskih aranĹľmana – u kojima je omoguæeno politièkim elitama da se uèahure u svoje segmente i da vrlo uspješno zadovoljavaju svoje vlastite egoizme. Akceptirane teritorijalne autonomije, od strane kreatora daytonskog Ustava, na naèin da je dobio više - onaj tko je više i traĹľio[5] - bez obzira na jednakopravnost - vodili su u konfederalnost i asimetriènost. Osim toga, u naivnoj teĹľnji da se rekonstruira famozna „multietniènost“ u BiH, umjetno su konsruirani kantoni u Federaciji[6], i posvuda su uvodjeni principi razmjernosti i pariteta za ustrojstva svih glavnih drĹľavnih institucija; kao i konsenzus, i kvalificirane veæine, i pravo veta. „Takvim ustavnim aranĹľmanima stvoren je najsloĹľeniji politièki sustav u Europi…ustrojen prema 14 ustava…u kojem se odluke donose u 14 zakonodavnih tijela, u 14 vlada i u više od 200 ministarstava na pet razina organizacije: drĹľavnoj, entitetskoj, kantonalnoj, distriktskoj i opæinskoj.“ (Kasapoviæ,2005/156) Ovakav ustroj izloĹľen je veæ duĹľe vrijeme Ĺľestokim medijskim i znanstenim kritikama, i okrivljuje ga se kao generatora i unitaristièkih i separatistièkih tendencija.

Taj najsloĹľeniji Gordijski èvor europske politike je trenutno vrlo veliki politoloski i politicki izazov, i ako se blagovremeno ne razriješi nije iskljuèeno da ce „BiH biti suoèena s iredentizmom. Ili moguæim raspadom.“ (Ĺ˝epic,2008/20)

Odluèujuæe je dakle pitanje (ako je veæ odluèeno od velikih sila da BiH mora ostati jedna politièka cjelina) - kako urediti bosanskohercegovaèku drĹľavu da stvarno funkcionira, a da svakome bude manje-vise „dobro“?

U dihotomnoj tipologiji demokraskih politièkih sustava- po vodeæom politologu podijeljenih društava Lijphartu - veæinska je demokracija za višenacionalnu drĹľavu neprikladna – u obzir moĹľe doæi samo konsocijacijska demokracija.

Po toj teoriji, uz autonomiju segmenata, kao glavnom uvjetu suudruĹľivanja (a koju su teoretièari federalizma u Svicarskoj i SAD-u veæ davno prije njega evaluirali) Lijphart stavlja drugo glavno naèelo uspješnosti demokrcije u podijeljenom društvu - stvaranje velike koalicije – kao i dva sekundarna naèela: razmjernost i manjiski veto (Lijphart,1984). Studirajuæi uspješne pluralistièke demokracije (Nizozemske, Švicarske, Belgije, Austrije, Kanade i dr.), on je uoèio uspješnost velikih koalicija politièkih stranaka, tj, akomodaciju politièkih elita i njihov vodeæi princip: amicabilis compositio (prijateljski dogovor), i kao politološko otkriæe pokušao ga je znanstveno uopæiti i preporucivati za nove demokracije u podijeljenim društvima.

S tim se, od samog poèetka, nikako nije slagao osnivaè konsocijacijske (konkordancijske) teorije Njemac Gerhard Lehmbruch, po kojemu su šanse Lijphartovih „institutional engineering“-a u novim zemljama èesto minimalne, jer su „politièka kultura“ i politièka strategije aktera u konkordancijskim demokracijama „kontigentni rezultat povijesnog sazrijevajuæeg procesa“. (Lehmbruch,2003/12). Dakle, razmjerna podjela vlasti u uspješnim demokracijama u obliku velike koalicije svih najvaĹľnijih segmenata pluralnog društva samo su iznimne sekvence višedecenijskih i višestoljetnih demokracija, i ne daju se u novim zemljama tehnièki „iskonstruirati“.

Politièke elite - koje su najvaĹľnije za taj tip demokracije, koje imaju zadatak premošĂ¦ivati rascijepe medju segmentima i svojom suradnjom odrĹľavati zajednicu - u BiH su svakako najsporniji element u demokratskom projektu. Bosanskohercegovacke elite su na brzinu sroèene, egoistiène i bez potpore masa. Duge su im liste korupcijskih skandala i procesa (i to u svim trima etnijima); premnogo se desilo politièkih obmana i laĹľi u zadnjih dvadesetak godina s njihovih strana, da bi ih demokratske mase mogle podrzavati.[7]

Švicarska politièka elita stoljeæima je izgradjivala svoje akomodacijske aranĹľmane, a èak jedno èitavo stoljeæe je moderna švicarska federacija izgradjivana i veæinski i konsesusno (uz puno postivanje federalnosti i participacije) – kada je konacno doslo do velike koalicije 1943.

Nizozemska politièka elita stvara veliku koaliciju tek 1917., a Austrija 1945. Stoga je znanstveno postaviti tezu da su za prve stadije mladih demokracija svojstveniji oblici konsensusne demokracije (podjele i disperzije vlasti), koja dakle nije ogranièena samo na dogovor elita i stvaranje velike koalicije – kao što nalaze teorija konsocijacijske demokracije - nego obuhvaæa sve druge oblike višestranaèkih vlada.

Ako postoji autonomija segmenata (jedna društvena skupina samostalno uredjuje vlastite poslove - poglavito na podruèju obrazovanja i kulture), onda za savezne probleme nije nuzna velika koalicija, nego je dostatno da se problemi rješavaju konsenzusom (deliberativno), uz stalno postojanje politièke oporbe - èiji je zadatak - kontrolna i inovacijska funkcija.

TakoĂ°er je nuĹľno inovacijskim snagama da imaju moguænost stvaranja poslijeizborne koalicije. ( U Švicarskoj je moguænost uèestalih referenduma i narodnih inicijativa prilika svakoj vrsti opozicije da dodje do pozicije[8]; u Njemaèkoj i Austriji za oporbeni stav vaĹľna je moguænost raspada velike koalicije i stvaranja nove minimalne koalicije; kao uostalom i u Belgiji i Kanadi.)

Osim organiziranih oporbi za novu demokraciju kljuèno je postojanje što više gradjana-demokrata, koji su kritièki nastrojeni spram politièkih duĹľnosnika, a kojima je maksimalno omoguæeno direktno djelovanje (konkrektna deliberacija). Jedan od najvaĹľnijih naèina participacije gradjana (kako to vodeæi politolozi naglašavaju) su izbori - tj. jest sam „izborni dizajn“: kako pretoèiti volju biraèa u politièki mandat?

Razmjerni izborni sustav omoguæava puno preslikavanje izbornih rezultata u zastupnike, a centripetalistièki potencira veæinske izborne sustave s preferencijskim glasovanjem[9]. Daytonski ustav uveo je vrlo kompliciran razmjerni izborni sustav za BiH, koji je iskljuèivao izborne pragove i podjelu zemlje na izborne jedinice. Neuspjeh je bio zagarantiran - i nakon nekoliko godina Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, biva prisiljen dizajnirati izbore sasma drukèije. Svoju „plemenitu“ namjeru - pospješivanje funkcionalnosti federacije – on ne rješava federalistièkim principima - nego kaĹľnjavanjem manjeg federalnog èlana, a forsiranjem veæeg. Po tom njegovom konceptu neke stranke su imale prag od pet posto, a neke (potrebne Petritschevim idejama) ulazile s jedan posto dobivenih glasova. Takodjer, po preporuci OESS-a, a da bi ukinuo pravo veta manjem narodu u Domu naroda, Petritsch mijenja i naèin biranja zastupnika, otvarajuæi moguænost da veæa nacija moĹľe manjoj birati kljucne politièke predstavnike. Tako je poluèio pobunu obespravljenih. Manja nacija je proglasila samoupravu - i dovela do blokade sustava.

Ă�etiri aktualna modela za BiH - i prijedlog – petog „konstruktivnog“

Ă�etiri modela su aktualna u politološkom i politièkom diskursu BiH: Model unitarne graĂ°anske drĹľave, model kantonalne drĹľave, model regionalizacije i model tri republike (Ĺ˝epiæ, 2008/194).

Model unitarne drĹľave (jedan èovjek – jedan glas) - svojstven samo jednonacionalnim zemljama - kao funkcionalno rješenje je utopija bošnjaèkih politièara i teoretièara (Mujkiæ, Status11/63)[10] i slobodna fantazma zapadnih (neznanstvenih) èimbenika - alergiènih na bilo kakve etnièke podjele.

Taj model ne podrazumijeva nikakvu srednju razinu izmedju opæine i drĹľave, a temelji se na dominaciji graĂ°anskog i - ignoranciji nacionalnog, što je za BiH neprocijenjiva pogreška. Uvesti unitarizam u zemlju u kojoj još uvijek ne postoji niti jedan povijesni dogaĂ°aj od zajednièke vaĹľnosti, niti ijedan zajednièki blagdan, niti èak zajednièki novogodišnji Djeda Mraz (BoĹľiænjak) za djeèje vrtiæe - je protiv svih znanstvenih logika.

Konsocijacija na papiru, kao zamjena za teritorijalizaciju, sa svim uvazavanjima nacionalnih kvota i ravnopravnosti graĂ°ana, dobila bi povijesnu dimenziju „jalovih orijentalistièkih manipulacija“.

U konacnici demokratskih intencija (koje su veæ uhodani europski standard), opæine istih kulturnih smjernica morale bi se uvezivati i zajednièki organizirati svoje kulturne i školske potrebe, a to bi opet bila neka vrst srednje razine - samo „neplanirane“.

TakoĂ°er i klubovi nacionalnih zastupnika u tom drĹľavnom parlamentu (ma kako god budu birani) - morali bi se i dodatno opteretiti s mnostvom problema od nacionalnog znaèenja - uza sve svoje redovne poslove; (dakle sve ono što bi u federalnom sustavu odraĂ°ivle kantonalne skupstine).

Drugi model kantoniziranja cijele Bosne i Hercegovine, naizgled vrlo ekskluzivan (prije svega zbog švicarske uspješnosti), sve je manje u diskusijama, jer - veæ primjenjivan u Federaciji - zbog ogromne administracije i skupe drĹľave[11], iskazuje se vrlo neefikasnim. Taj model podrazumijeva i razbijanje Republike Srpske u više kantona, na što se srpski politièari svim silama bune. (Radmanoviæ/Nezavisne novine, 15.5.2009.

Model regionalizirane drĹľave - podrazumijeva ukidanje entiteta i kantona, i favorizira ekonomske regije kao središnje razine vlasti. Taj model postaje sve aktualniji za bošnjaèku politiku, djelimièno hrvatske politièke stranke (i Crkvu u Hrvata), kao i vaĹľne èimbenike u medjunarodnoj politici. U svojoj osnovnoj varijanti on je samo kompliciraniji nastavak unitatarnog modela, jer u svojoj osnovi ne podrazumijeva stvarnu autonomiju segmenata, nego samo administrativnu upravu po naredjenju iz centra. Ă�ak i takova varijanta dovela bi do blokade sustava jer bi u regijama opet vladale – regije (etno-elite).

U varijanti da regije ne budu samo jedinice lokalne samouprave, nego da imaju zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast, stvorilo bi se umjesto jednog kriznog sustava – èetiri sustava. Dominantna nacionalna središta s jakim nacionalnim strankama dominirali bi svoju regiju sluĹľeæi se svim sredstvima (dovoljno je samo prouèiti kako „multietnièko“ Sarajevo uvaĹľava prava gradjana hrvatske i srpske nacionalnosti)[12].

Mir i prosperitet, u tako umjetno stvorenim regijama od posvadjanih naroda, jedino bi mogli na duge staze (i to samo djelimièno) omoguæavati jake medjunarodne policijske i vojne snage; s jakom financijskom podrškom.

Model tri republike podrazumijeva republike kao središnju razinu vlasti, tj opstanak Republike Srpske i pretvorbu Federacije u Bosnjaèku republiku i Hrvatsku republiku.

Neporeciva je pravna i politološka argumentacija ovom modelu, jer u odnosu na prethodna tri, konaèno proklamira simetrièni status triju ravnopravnih nacija (koje su to bile i povijesno, i prije rata, i u ratu, i u Daytonu), i to na bazi preglednosti i praviènosti (Ĺ˝epiæ, 2008/221).

Ali, buduæi da pojmovi „republike“ (tj. entiteti) najèešĂ¦e podrazumijevaju sve bitne elemente drĹľavne strukture (vojsku, policiju, sudstvo, vanjsku politiku, entitetsko glasovanje…) kreira se konfederalni sustav triju entiteta i time stvara stalna viruletnost blokada i separatizama.

Naravno da se lako opozvati na ekstenziju politièkih pojmova, pokazivati na drugaèije znaèenje pojmova i dokazivati da su mnogi politièki relevantni pojmovi bez znanstvene konsistentnosti: Švicarska se zove konfederacija, a vaĹľi za primjer klasiène federacije, Kanton Ĺ˝eneva nema predznak „Kanton“ nego se zove „Republic Geneve“, Bavarska nije „savezna zemlja“ kao ostale, nego se zove „Freistaat Bayern“ itd.

Za BiH i Ĺľuènu raspravu o njezinoj srednjoj razini upadljiva je manjkavost potencirati stvaranje treæeg „entiteta“, tj. tri „republike“, a istovremeno se zalagati za dovoljno jaku saveznu razinu klasiènog federalnog tipa, drĹľavu sposobnu za Europsku uniju - kako zbog konsekvetnosti u pojmovima tako i u popularizaciji novog ustroja - bez optereæenih nazivlja.

Model peti: Savezna drĹľava s tri (vele)kantona[13]

Model savezne drĹľave s tri (vele)kantona (mada slièan prethodnom) karakteristièan je, prije svega zbog svoje jasne i racionalne usuglašenosti savezne i srednje razine, definiranim kompetencijama kantonalnih premijera i saveznog premijera, poèasnih ovlasti predsjednika i njegovih dopresjednika, kao i principom izvornodemokratskog formiranja (vele)kantona.

Država bi imala tri razine: opæinsku, kantonalnu i saveznu, i bila bi kudikamo jednostavnija od ove daytonske.

Opæine[14] ( zajednice svih graĂ°ana) koje su se u BiH pokazale kao povijesno najstabilnije, po principu subsidijarnosti, rješavale bi sve probleme koji su u njezinoj moæi. Opæine, ovakve kakve su danas, kao i novoformirane, rješavale bi sve krupnije probleme referendumom (u što spada i spajanje opæina, cijepanje, korekcije granica…), kao i odluèivanje kojem od tri kantona Ĺľele pripadati, naravno uvijek u meĂ°uetnièkom sporazumu.

Glavne karakteristike opæinske razine su:

-referendum je glavni izraz narodne volje

-opæinski sabor (skupština) od 40-60 zastupnika - izabranim po proporcionalnom sustavu - je zakonodavno tijelo opæine

- naèelnik opæine se bira direkno na èetiri godine i može se uvijek smijeniti dvotreæinskom saborskom veæinom ili iznudjenim referendumom od strane oporbe (i to prikupljanjem treæine potpisa od broja s kojim je taj naèelnik izabran).

Manjinske nacije u velikim gradovima (formirane kao mjesne zajednice) imale bi umjesto, uobièajene kulturne autonomije, i moguænost - biti izborna jedinica za kantonalne izbore, što bi potisnulo potrebu za stvaranjem distrikta od glavnog grada (kao i ukidanjem postojuæeg).

Srednja razina (kantonalna razina), formirana je kao savez opæina koje to Ĺľele: Kanton bošnjaèkih opæina okupljao bi veæinske bošnjaèke opæine, Kanton hrvatskih opæina okupljao opæine s hrvatskom veæinom, a Kanton srpskih opština (Republika Srpska) okupljao bi referendumom veæinske srpske opæine. Teritorijalna (ne)povezanost takvih cjelina kao rezultanta narodnih volja dotiènih opæina nije nikakva nuznost - jer sva tri kantona funkcioniraju u efikasnoj saveznoj drzavi; po moguænosti u okrilju Europske unije. Struktura i ovlasti tih kantona mogu biti, u glavnim postavkama, švicarskog i njemaækog tipa - znaèi više od današnje kompetentnosti bh kantona, a manje od entiteta.

Kantoni (savezi istonacionalnih opæina) rješavali bi, takoĂ°er po principu subsidijarnosti, sve što je relevatno za jednu nacionalnu zajednicu. Zakonodavnu vlast èinio bi jednodomni Kantonalni sabor (skupština) od 70-120 zastupnika, koji su direktno birani po veæinskom principu, za razliku od opæinskog parlamenta koji bi se birao proporcionalno. Izvrsnu vlast vršio bi premijer kantona (direktno biran na èetiri godine) – i kantonalna vlada (ministri kantonalnih ministarstava).

Savezni ustav, kao „dogovor narodâ“(referendumski potvrĂ°en) definirao bi drĹľavni ustroj savezne drĹľave BiH, kao i kompetencije svih triju razina; za sva zakonodavna, izvrsna i sudbena tijela.

Savezna vlast je nadlezna za vanjsku politiku, sigurnost, obranu zemlje, za carine, novèarstvo…

Saveznu drĹľavu reprezentira predsjednik s dva dopresjednika, koje na prijedlog kantonalnih sabora (skupština) bira Savezni parlament na zajednièkoj sjednici oba doma. Predsjednicko mjesto je rotirajuce po kantonima, na dvije godine, a duzina mandata je najviše šest godina.

Saveznu izvršnu vlast èini Premijer i Savezna vlada; Premijera predlaze Predsjednik drĹľave Zastupnièkom domu na osnovu dovoljno osvojenih mandata njegove nuĹľno višestranaèke koalicije (iz sve tri kantona). Dom naroda ga potvrĂ°uje.

Saveznu zakonodavnu vlast èini dvodomni Savezni parlament: Zastupnièki dom i Dom kantona (naroda).

Zastupnièki dom (200 zastupnika) bira se po proporcionalnom sustavu, ali tako da su opæine po moguænosti biraèke jedinice.

Dom kantona se sastoji od 51 izaslanika, koje šalju tri kantonalna sabora (skupštine): svaka po 17.

Oba doma su ravnopravna, s tim što Zastupnièki dom zajedno sa Saveznim premijerom i Saveznom vladom priprema i donosi zakone, a Dom kantona – osim sto sudjeluje u pripremi zakona – potvrdjuje zakone.

S obzirom na vrlo èeste i moguæe blokade zakona u Domu kantona, ovaj izvorno demokratski koncept predviĂ°a i demokratske mehanizme deblokade. Ă�im neki od kantonalnih klubova blokiraju zakon - nadpoloviènom (9,) ili dvotreæinskom veæinom (12), Savezni premijer treba inicirati hitnu raspravu u dotiènom kantonalnom saboru (skupštini) i direktno pred zastupnicima kantonalnih sabora zastupati taj zakonski prijedlog. U sluèaju ponovljene blokade od kvoruma tog kantonalnog sabora, Premijer priziva Savezni ustavni sud, koji procijenjuje ustavost zakonskog prijedloga, odobrava ga - ili nareĂ°uje jedno-kantonalni referendum, - ili sve-savezni referendum.

Ovako koncipirana savezna drĹľava, s povijesno dokazanim politiækim rješenjima, imala bi veliki izgled na motivaciju bh graĂ°ana, jer bi u samom startu iskazivala svoju preglednost i garantirale svakoj od tri etnije zadrĹľavanje svog nacionalnog identiteta. GraĂ°anin, rastereæen nacionalne ugroĹľenosti (jer mu je to srednjom razinom zagarantirano), razvijao bi mnogo više interkantonalnu bh solidarnost. U takovoj klimi neblokirane, „svima“ od interesa podrĹľavane drĹľave, otvorile bi se nesluæene moguænosti privrednog razvitka. Europskim poslovnjacima „transparentne ekonomije“ prezentirala bi se drĹľava podrĹľavana od veæine puèanstva - što je najboja baza pravne drĹľave - i oni bi u nju ulagali. (Poslovnjaka „visokih rizika“, kojima odgovaraju dosadaĂ°nje „mutne vode“ „najkompliciranije drĹľave na svijetu“ treba se èim prije kaniti.) Kontrola od graĂ°ana „demokrata“ svih triju razina uveliko bi se poveæala, jer bi referenduma bio uvijek u konaènici glavno oruĹľje poštenih graĂ°ana.

Facit: ovaj model u odnosu na prethodne, posjeduje sustavnu preglednost za sve društvene èimbenike[15], on ima optimalnu direktnost (participaciju) graĂ°ana-glasaèa za sve tri razine drĹľavnog sustava, kao i stvarnu deliberaciju u podijeljenom društvu. Osim toga (politoloski gledano) taj model mogao bi uspješno riješiti glavnu politološku dilemu zapadnog Balkana: kakav sustav potrebuje Bosna i Hercegovina da bi mogla postati èlanica Europske unije.

[1] U svojoj detaljnoj studiji - Bosna i Hercegovina podijeljeno drustvo i nestabilna drzava - Mirjana Kasapovic je s politoloskog i povijesnog aspekta ukazala na sudbonosnu podjelu bosanskohercegovackog drustva, iskustva zajednickog zivljenja u diktatorskim rezimima, kao i uvodjenje konsocijacijskih aranzmana u vrijeme Austro-Ugarske i pocetne demokracije nakon pada komunizma. Analizirajuci problematicnu buducnost drzavne tvorbe BiH i prenoseci stavke relevantnih znanstvenika (Gale Stokes:2005, Papic: 2001.), ona ne samo da potvrdjuje tezu o nemogucnosti konsenzusa za sva tri naroda, nego i hipoteticki tvrdi da „nema minimalne suglasnosti Bosnjaka, Hrvata i Srba o temeljnim vrijednostima i normama zajednickog zivota, koja je osnova uspostave i funkcioniranja demokratskoga politickog poretka.“

[2] Iako je Gerhard Lehmbruch godinu dana prije objavio svoju kapitalnu studiju o konkordancijskoj (konsocijacijskoj) „nevecinskoj“ demokraciji: Proporzdemokratie: Politisches System und politische Kultur in der Schweiz und Oesterreich (1967.), ipak se Arend Lijphart smatra osnivacem konsocijacijske teorije koju je u svom visedecenijskom istrazivanju umnogome mijenjao i doradjivao. I mada se bavio mnogim (cak s 36) demokratskih sustava u suvremenom svijetu, uopcavanje, tj. definiranje drustvenih zakonitosti natjerivalo ga je na stalne korekture svog politoloskog koncepta. Svaki politicki sustav ima preobilje svojih specificnosti, da bi se dao prekopirati na drugu sredinu, i svaki od povijesno istrazivanih, je kreiran kroz povijest, od mnostva razlicitih cimbenika.

[3] Usporedbe radi - i moderni svicarski drzavni sustav (jedan od najuspjesnijih u svijetu) kreiran je upravo pobjedom federalista nad konfederalistima 1848. Liberali (Freisinnige) iz svih triju etnija (cetvrta je od minornog politickog znacaja) nisu se libili ni gradjanskog rata (Sonderbundkrieg 1847.) da bi stvorili drzavu u kojoj je vlast optimalno podijeljena izmedju kantonâ i savezne razine; drzavu u kojoj ce sve clanice, bez obzira na velicinu, biti ravnopravne. Zadaci tih dviju razina su striktno podijeljni, s tim da savezu strogo pripada vojska, vanjska politika i skrb za dobrobit svih gradjana. Morali su se i posluziti s upitno demokratskim metodama, da bi pripomogli usvajanju Saveznog ustava: umjesto jednoglasnog usvajanja Ustava od svih kantona (sto je zahtijevala vaznost materije) Liberali su proglasili formulu „dovoljne vecine“ i dvotrecinskom vecinom proglasili njegovo vazenje. U kantonima Freiburg i Graubünden su kantonalne skupstine odlucile „u ime naroda“, a u Lucernu (sredistu konzervativaca) su 30 posto onih koji nisu izasli na glasovanje ubrojali u pozitivne glasove. (Linder,2005/29)

[4] Svicarci su se inspirirali americkom kombinacijom federalizma i demokracije, a USA (posebno zapadne drzave su po primjeru Svicarske u 19. stoljecu uvodile „direktnu demokraciju“ tj. referendume i narodne inicijative. (Linder,2005/32)

[5] Po svedocenju Richarda Hollbooka: „Svaki predsjednik jasno je pokazivao svoj prioritet u ovim prvim sastancima. Naravno, za Tudjmana to je bila istocna Slavonija; nije cak ni spomenuo Bosnu.“ (1998/238)

[6] Usporedbe radi, i svicarski kantoni se ne definiraju, ni etnicki, ni nacionalno (svicarska nacija je „Willensnation“ - politicka nacija gradjana koji to hoce), ali je uocljiva religozna osnova njihove opstojnosti (gledano povijesno): 1860. godine deset kantona je imalo preko 75 posto protestanata, a jedanaest kantona preko 85 posto katolika, a samo su cetiri bila paritetna. Religiozna pripadnost vezivala je opcine i preko jezicnih granica, i odvojenih od maticnih teritorija, a zagarantirani teritorijani princip stitio je doticne opcine kroz vremena i migracije, i doprinio pravom medjususjedskom miru. (Linder,2005/42, Altermatt,1996/142)

7 Mjerodavne socioloske studije o politickim elitama svih triju etnija jos uvijek nisu uradjene, kao i glavnica politoloskih tema, pa je za sada moguce samo intuitivno i spekulativno raspravljati o tim kljucnim cimbenicima razvitka demokracije u BiH. Nedvojbeno se moze uociti da glavni duznosnici u svim trima politickim elitama dolaze iz tri razlicita miljea: bivseg komunistickom, religioznog i sveucilisnog i da uglavnom bivaju ad hoc (preko noci) izabirani na celne funkcije. Svim im je takodjer zajednicko da svoju „elitnost“ baziraju na vlastitoj lucidnosti spram „nacionalne odgovornosti“.

Medjutim unutarnje razlike izmedju elita triju naroda su sasvim drukcije, jer su i pozicije triju nacija razlicite. Najbrojnija nacija - bosnjacka - jedna od najmladjih u modernom svijetu - gledano ne samo na sam naziv nacije, nego i na ostale bitne karakteristike (ako ju se naravno odvoji od osmanlijskih hipoteka) - ima osim moderatnih stremljenja uglavnom unitaristicki problem, tj. ne priznavanja konstitutivnosti drugim dvjema nacijama. Pritom se koriste sva sredstva od preglasavanja u saveznim tijelima, do politiziranja kompletne povijesti i znanosti.

Najsuverenija nacija - srpska – do temelja usidrena u svom Daytoskom rezervatu, uz veliku potporu vanjskih cimbenika, sluzi se lukavom balkanskom politikom visestrukih (proturijecnih) obecanja, i ogromni kapital dobiven u Daytonu (entitet u svojstvu drzave - koji je dobrano nagrizen posljednjih godina), zeli cim prije povratiti, i sto vise se osamostaliti. Naravno da svaka nacija ima pravo na samodredjenje, pa tako i srpska, ali samoodredjenje ukljucuje i postivanje prava drugih (u ovom slucaju: prognanih, opljackanih, ubijenih…Sudski procesi - ako ne bude kolektivnih dogovora –umnozit ce se u nedogled).

Najmanja nacija – hrvatska – temeljni narod stare Bosne (u koju je spadala i Dalmacija), unistavana, protjerivana, stigmatizirana i konacno uskracena za ravnopravni status. U mnostvu opcina marginalizirana, odgojena u stalnom strahu od zatiranja, izgradila je (uz svestranu pomoc franjevaca) model prilagodjavanja i suzivata; tako da je drukciji suzivot na sjeveru, drukciji u srednjobosanskim opcinama, drukciji u glavnom gradu, a drukciji u Hercegovini. Hrvatski nacionalni program se zato ne moze prepustiti jednom vodji, jednoj stranci, jednoj regiji, jednoj organizaciji, nego se mora intelktualno osmisliti, da bi vazio za sve (uopceno gledano), i da ne bi bio vezan za programe drugih.(M. Kasapovic s pravom kritizira stav znanstvenika Boze Zepic: „Zauzimati se za hrvatski entitet dok je Bosna i Hercegovina –entitetski uredjena i dok u njoj postoji Republika Srpska – znaci tek opcenito i negativno definirati nacionalnopoliticki cilj i uciniti ga kontekstualno ovisnim o ponasanju medjunarodnih aktera i Srba u Bosni i Hercegovini.“ (2005/177)

[8] Organiziranje referendumâ vise puta godisnje na sve bitnije teme u Svicarskoj poprima najcecse prave medijske spektakle, otvorenu borbu zagovornika i protivnika (naravno – zavisno o relevantnosti teme), slicno kao sto se to cini u vecinskim demokracijama svake cetiri godine za parlamentarne izbore (svicarski izbori za savezni parlament su zato od nesto manjeg znacenja. (Ipak i takvo referendumsko vecinsko odlucivanje bazirano je na federalnoj osnovi - tzv. „dvostukom vecinom“: 50 posto plus jedan – i glasaca - i kantona.) Upravo u tome vodeci politolozi vide razlog upadljivog povjerenja glasaca u svicarski federalni sustav direktne demokracije: 88 posto ispitanika (1995.) izjasnilo se zadovoljnim s funkcioniranjem politickog sustava, kao i osjecajem da mogu vrsiti utjecaj na odluke vlasti - za razliku od ostalih zapadnoevropskih zemalja gdje je kvota od 50 do 60 posto.

[9] U Svicarskom drzavnom sustavu, u novije vrijeme, zastupljena su oba principa: razmjerni izborni sustav pri biranju Saveznog zastupnickog doma (Nationalrat), kao i vecine kantonalnih parlamenata, a vecinski kod biranja vijecnika za Dom kantona (Ständerat) i biranja kantonalnih vlada. Povijesno promatrano: za mladu svicarsku demokraciju (od 1848. – 1919.) vazio je samo Majorz (vecinski sustav), a vijecnike za Dom kantona birale su kantonalne skupstine.

Buduci da je cisti razmjerni izborni sustav skoro nemoguc u federacijama, Svicarsci su ga kombinirali s vecinskim, cak i u izborima za Savezni zastupnicki dom. U kantonima (veoma razlicitih velicina), koji su ujedno i izborne jedinice sasvim je razlicit nacin osvajanja mantata. Jednoj stranci je u Zürichu (kojemu je rezervirana 34 mjesta) potrebno je samo 3 posto glasova za mjesto u svicarskom parlamentu, u manjim Kantonima: Schaffhausen, Appenzeller (AR), Jura ( sa samo po 2 mjesta), stranke moraju osvajati po 33,3 glasa za jedno mjesto u parlamentu; u najmanjim (sa samo jednim mjestom):UR, OW, NW, GL, AI) moraju imati apsolutnu vecinu. (Linder,2005/96)

[10] U medjuvremenu je proces „znanstvenog dozrijevanja“ stigao i do bosnjackih intelektualaca, pa se mogu citati i drukcije smjernice ustroja BiH. Ivan Lovrenovic ( Kojim smjerom, Hrvati?; Dani, 6.2. 2009/25) citira Safeta Halilovica, profesora politologije i najviseg funkcionera Silajdziceve SBiH, dojucerasnjeg najtvrdokornijeg zastupnika unitarne „jedinstvene i cjelovite“ BIH, kako ostro odbacuje „vestminsterski model demokracije u kojemu se vlast osvaja s 50 posto plus jedan“ i decidirano zalaze za konsocijacijski model: vlada velike koalicije, veto, proporcionalnost i relativna autonomija etnickih grupa.

[11] Za razliku od drzavnih zaposlenika u BiH, koji u drzavi vide jakog financijskog poslodavca, mnostvo administrativnih poslova u Svicarskoj se obavlja s minimalnim honorarima ili cak pocasno (bez naplate): „Milizsystem“. „Gradjanke i gradjani stavljaju dragovoljno na raspolaganje svoje civilne sposobnosti i svoje vrijeme da bi funkcionirale javne sluzbe i da bi se ipunjavali opci zadaci. S tim je uopce i moguce jednoj maloj zemlji da si priusti precizno strukturirani politicki sustav, koji pored savezne i 26 kantonalnih administracija ima jos i 3000 opcinskih administracija.“ (Linder,2005/73)

[12] Ilustacije radi, vidjeti izjavu fra Luke Markesic, predsjednika HNV-a, koji multietnicnost u Sarajevu vidi kao retoricku figuru, navodeci da se umjesto hrvatskih vijecnika u sarajevskoj opcini Centar u OV-u uzimaju vijecnici cija je nacionalnost: „Musliman, Bosanac, Musliman-Hercegovac“ (Zdenko Jurilj: Vijecnici SBiH I SDA lazima kradu mandate, Vecernji list, 02. 03 2009.)

[13] Željko Vukic: Status br.12, 2007, 172-175

[14] Vaznost opcina kao teritorijalnih cjelina je vise nego ocita u odnosu na sve bivse i sadasnje krupnije podjele: nahije, pasaluke, kotare, srezove, zupanije - i u mirnim i u ratnim vremenima. Znakovito je svjedocenje Milana Cvikla, tajnika slovenske vlade u Den Hagu, da su opcine u proslom ratu preuzele na sebe stvaranje kompletnog gospodarskog ambijenta, pa cak i obranu zemlje - sto je obaveza drzave. Opcine su imale u tome veliko iskustvo, posebno iz komunistickog sustava, gdje su imale obavezu rjesavati probleme „samoupravno“, tj. vlastitim snagama. (Dario Pusic: Dnevni list, 14. 01. 2009.)

[15] Vid. priloĹľenu shemu Savezne BiH

_________________________________________

Autor, mr. sc. Ĺ˝ELJKO VUKIÆ roĂ°en 1956. u Tolisi (Orašje). Studirao slavistiku, germanistiku i politologiju: u Beogradu, Zagrebu i Zürichu. Dvadeset godina Ĺľivi u Zürichu gdje završava doktorat iz novije germanistike i specijalizira politološko polje zapadnog Balkana.

Priredio: Crovata / posavski-obzor.info